BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SREDIŠNJA BOSNA/SREDNJOBOSANSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U TRAVNIKU

Broj: 51 0 P 182828 24 P 2

Travnik, 22. 10. 2025. godine

Općinski sud u Travniku, sudac Boris Cvitanović, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika I.K. iz ________________ i Ž.K. iz _______________, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Petrušić & CO d.o.o. Zenica, protiv tuženika/protutužitelja: 1. N.K. iz _____________, zastupan po punomoćnici Jasni Dunđer, odvjetnici iz Novog Travnika; 2. maloljetne E.K., zastupana po zakonskom zastupniku– ocu N.K. i punomoćnici Jasni Dunđer, odvjetnici iz Novog Travnika; 3. R.K. iz _____________; i 4. Ž.V. iz _______________, radi utvrđenja ništavosti ugovora zbog povrede nužnog nasljednog dijela, vrijednost predmeta spora 35.000,00 KM, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave koja je zaključena u prisustvu tužitelja/protutuženika______________ i _______________, njihova punomoćnika, tuženika/protutužitelja ____________ i njegove punomoćnice, te trećetuženika _____________ i četvrtotužene ____________, dana 22. 10. 2025. godine je donio sljedeću:

PRESUDU

Odbija se primarni tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da sud utvrdi:

-          da je Ugovorom o darovanju broj OPU/IP 34/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključenim između _________ i ___________, te Ugovorom o darovanju broj OPU/IP 35/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključenim između __________ i maloljetne _____________, povrijeđen nužni nasljedni dio tužitelja u pogledu nekretnina koje se nalaze na k.č. br. 1809/21 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“ površine 1766 m², k.č. br. 1809/57 zvana „Oranica / Njiva 4. klase“ površine 1294 m², k.č. br. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“ površine 1129 m², te „Poslovna zgrada u privredi“ površine 1871 m², odnosno ukupne površine od 3000 m², KO NP_Vitez, upisane u ZK uložak broj 2942 kao i da se slijedom toga brišu svi upisi vlasništva provedeni u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Travniku na naprijed navedenim nekretninama, te svi upisi vlasništva provedeni kod Službe za imovinsko – pravne poslove, urbanizam i katastar Općine Vitez u Posjedovnom listu broj 2184 k.o. NP_Vitez, na naprijed navedenim nekretninama.

-          da je ništav Ugovor o darovanju broj OPU/IP 34/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključen između K.K. i K.N., te Ugovor o darovanju broj OPU/IP 35/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključen između K.N i maloljetne K.E., u dijelu raspolaganja nekretninama koje se nalaze na na k.č. br. 1809/21 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“ površine 1766 m², k.č. br. 1809/57 zvana „Oranica/Njiva 4. klase“ površine 1294 m², k.č. br. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“ površine 1129 m², te „Poslovna zgrada u privredi“ površine 1871 m², odnosno ukupne površine od 3000 m², KO NP_Vitez, upisane u ZK uložak broj 2942, kao i da se slijedom brišu svi upisi vlasništva provedeni u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Travniku na naprijed navedenim nekretninama, te svi upisi vlasništva provedeni kod Službe za imovinsko–pravne poslove, urbanizam i katastar Općine Vitez u Posjedovnom listu broj 2184 k.o. NP_Vitez, na naprijed navedenim nekretninama.

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženih/protutužitelja kojim traže da se utvrdi kako je ništavan i bez pravnog djelovanja Ugovor o darovanju broj OPU-IP: 1464/2010 od dana 21.10.2010. godine i Anex Ugovora o darovanju broj OPU-IP: 181/2010 od dana 17.01.2011. godine, koji je zaključen između K.N., sin M, kao darovatelja i K.K., kći I, kao daroprimateljice na nekretninama po novom premjeru označenim kao k.č. br. 1809/21 zvana „Oranica – Njiva“ IV klase, površine 1766 m², k.č. br. 1809/57 zvana „Oranica“ površine 1294 m², k.č. br. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“ površine 1129 m² i „Poslovna zgrada u privredi“, površine 1871 m², k.o. NP_Vitez, upisane u ZK ulošku broj 2942, a koje nekretnine odgovaraju nekretninama označenim kao k.p. br.1809/11 površine 1871 m² u naravi poslovna zgrada u privredi i ekonomsko dvorište površine 1129 m², k.p. br. 1809/21 Oranica površine 1766 m² i k.p. br. 1809/57 Oranica površine 1294 m², sve upisane u Posjedovni list broj 2184 k.o. NP_Vitez.

Usvaja se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da tužiteljima I.K., sinu preminule K.K. i Ž.K., sinu preminule K.K., kao zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda iza umrlog ostavitelja pripada pravo nasljedstva u ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku broj 51 0 O 178258 20 O i to na nekretninama koje se nalaze na k.č. br. 1809/21 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“ površine 1766 m², k.č. br. 1809/57 zvana „Oranica / Njiva 4. klase“ površine 1294 m², k.č. br. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“ površine 1129 m², te „Poslovna zgrada u privredi“ površine 1871 m², odnosno ukupne površine od 3000 m², KO NP_Vitez, upisane u ZK uložak broj 2942, odnosno upisane kod Službe za imovinsko-pravne, poslove, urbanizam i katastar Općine Vitez u posjedovnom listu broj 2184 k.o. NP_Vitez.

Utvrđuje se da je Ugovorom o darovanju broj OPU/IP 34/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključenim između K:K. i K.N., te Ugovorom o darovanju broj OPU/IP 35/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključenim između K:N: i maloljetne K.E. povrijeđen nužni nasljedni dio tužitelja koji iznosi od po 1/10 za I.K. i Ž.K. i to na nekretnina koje se nalaze na k.č. br. 1809/21 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“ površine 1766 m², k.č. br. 1809/57 zvana „Oranica / Njiva 4. klase“ površine 1294 m², k.č. br. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“ površine 1129 m², te „Poslovna zgrada u privredi“ površine 1871 m², odnosno ukupne površine od 3000 m², KO NP_Vitez, upisane u ZK uložak broj 2942 odnosno upisane kod Službe za imovinsko-pravne, poslove, urbanizam i katastar Općine Vitez u posjedovnom listu broj 2184 k.o. NP_Vitez, tako da će se navedena ostavina rasporediti shodno pravu tužitelja Ive Kestena i Željka Kestena na nužni nasljedni dio te su stoga tuženici dužni trpjeti da se na osnovu ove presude u zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Travniku provede upis nasljedstva odnosno suvlasništva sa po 1/10 dijela u odnosu na I.K. i Ž.K. na predmetnim nekretninama.

Alternativni tužbeni zahtjev se u preostalom dijelu u pogledu visine nužnog nasljednog dijela odbija kao neutemeljen.

Obvezuju se tuženici/protutužitelji, trećetuženik i četvrtotužena da tužiteljima/protutuženicima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 13.638,00 KM.

Obrazloženje

Tužitelji su ovom sudu dana 7. 1. 2021. godine podnijeli tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništavosti ugovora zbog povrede nužnog nasljednog dijela, vrijednost spora 35.000,00 KM.

Tužitelji u tužbi navode kako su tužitelji i tuženici djeca pokojne K.K., koja je bila vlasnica nekretnina koje se nalaze na k.č. br. 180/21 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“, površine 1766 m², k.č. br. 180/57 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“, površine 1294 m², k.č. br. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“, površine 1129 m², te „Poslovne zgrade u privredi“, površine ukupne površine od 3000 m² KO NP_Vitez, upisane u ZK uložak br. 2942. Navode kako je K.K. posljednjih 8 godina života bila u izrazito lošem fizičkom i psihičkom stanju, uslijed čega je bila smještena u staračkom domu. 27.08.2019. godine K.K. umire, nakon čega su nužni nasljednici očekivali pokretanje ostavinskog postupka radi podjele svih nekretnina iza umrle. Tužitelji navode kako su ubrzo nakon smrti K.K. izrazili određene sumnje u postojanje nezakonitih radnji u svezi nekretnina koje su glasile na ime pokojne K.K., da bi potom dobili i informacije o tome da je prvotuženik I.K. iskoristio fizičko i psihičko stanje u kojem se nalazila njihova majka i tako u prostorijama staračkog doma ishodio potpisivanje nezakonitog Ugovora o darovanju br. OPU/IP 34/2016 od 13.01.2016. godine te Ugovora o darovanju br. OPU/IP 35/2016 od 13.01.2016. godine. Ovim je ugovorima, kako to tužitelji navode, prvotuženik izvršio prijenos gore navedenih nekretnina sa K.K. na sebe, a potom na svoju maloljetnu kćerku E.K.. Tužitelji smatraju da je prvotuženik tako skrio trag u pogledu vlasništva nad navedenim nekretninama, zloupotrijebivši na taj način zdravstveno stanje u kojem se nalazila pokojna Kata Kesten. Također, smatraju kako je prvotuženik na taj način svjesno povrijedio nužni dio u odnosu na tužitelje, budući bi istima, da prethodno nisu zaključeni sporni ugovori, pripao suvlasnički udio na nekretninama. Nadalje, tužitelji u tužbi navode kako su u pokrenutom ostavinskom postupku istaknuli kako, zbog gore opisane povrede nužnog nasljednog dijela, postoje sporne činjenice koje sprječavaju okončanje ostavinskog postupka. Uslijed navedenog, Rješenjem Općinskog suda u Travniku broj: 51 0 O 178258 20 O od 18.12.2020. godine tužitelji su upućeni na parnicu. Budući su R.K. te Ž.V. na ostavinskom ročištu izjavili kako smatraju da njima nije uskraćeno pravo na nužni nasljedni dio, tužitelji smatraju kako su i oni zajedno sa prvotuženim i drugotuženim sudjelovali u radnjama koje su u tužbi ranije opisane. Tužitelji smatraju kako je prvotuženik na isti način oštetio nužne nasljednike i u pogledu nekretnine koja se nalazi na k.č. br. 2143/12 – u naravi Zgrada – Restoran, površine 50 m², odnosno nekretnina koje se nalaze na k.č. br. 2143/15 – u naravi Upravna zgrada, površine 156 m², zatim k.č. br. 2100/20 – u naravi Ekonomsko dvorište, površine 4965 m², KO SP_Donji Butmir, upisane u ZK uložak br. 8998. Sukladno navedenom, tužitelji smatraju kako su, kao nužni nasljednici, ostavljeni bez mogućnosti da naslijede iza svoje pokojne majke, odnosno da su tuženici nezakonito prisvojili nekretnine višemilijunske vrijednosti, pri tom vrlo dobro znajući da se iste nekretnine imaju ravnomjerno podijeliti između svih nužnih nasljednika, time smatrajući kako su predmetni ugovori o darovanju zaključeni suprotno odredbama Zakona o nasljeđivanju te Zakona o obveznim odnosima.

Trećetuženik R.K. je u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporavio sve navode iz tužbe, kao i postavljeni tužbeni zahtjeve ističući kako svi zakonski nasljednici iza umrle K.K., pa tako i tužitelji, znaju da su sporne nekretnine stvarno vlasništvo N.K. te da je Ugovor o darovanju br. OPU/IP 34/2016 od 13.01.2025. godine, zaključen između K.K. (kao darovateljice) i N.K. (kao daroprimatelja), nastao kao rezultat želje da majka K vrati N nekretnine koje je on njoj fiktivno darovao 2010. godine. Prema tome, trećetuženik predlaže sudu da tužbu tužitelja u cijelosti odbije te da tužitelje obveže da naknade troškove postupka.

U svom odgovoru na tužbu, podnesenom po punomoćnici Jasni Dunđer, odvjetnici iz Novog Travnika, prvotuženik N.K., drugotuženica maloljetna E.K. i četvrtotuženica Ž.V. su u cijelosti osporili osnovanost tužbenog zahtjeva. Prije svega, ovi tuženici stavljaju prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja, i to u dijelu kojim traže utvrđivanje ništavosti ugovora preko 2/10 na nekretninama. Ovo stoga što trećetuženik i četvrtotužena ne osporavaju sporne darovne ugovore, uslijed čega ne traže nužni nasljedni dio. Također, svojim odgovorom na tužbu tuženici osporavaju navode iz tužbe o postojanju dogovora između zakonskih nasljednika i K.K., a koji se dogovor odnosio na način podjele nekretnina u vlasništvu K.K.. Nadalje, tuženici tvrde kako svi zakonski nasljednici iza K.K. znaju kako je prvotuženik stekao izvorno i isključivo nekretnine koje su predmet spornih darovnih ugovora. Ističu kako se u konkretnom slučaju zapravo radilo o prividnom darovnom ugovoru, a koju činjenicu potvrđuje i izjava K.K. o tome da su predmetne nekretnine stvarno vlasništvo njezina sina Nikole Kestena, odnosno izjave da joj je sin N formalno darovao nekretnine te da će u slučaju njezine smrti obavijestiti ostale nasljednike o tome da nemaju pravo na iste. Dalje navode da se stvarni razlog zaključenja darovnog ugovora krije u prezaduženosti kreditima prvotuženika kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar, i to u iznosu od 1.700.650,00 CHF (protuvrijednosti na dan plasmana kredita u iznosu od 2.003.724,53 KM), a kojom su prilikom nekretnine upisane u ZK uložak br. 253 k.o. Glamočani, zajedno sa pet vlastitih mjenica, bile sredstvo osiguranja predmetnog kredita. Navodeći kako se u praksi znalo događati da je, u slučaju zakašnjenja prilikom vraćanja kredita, društvo Heta d.o.o. Sarajevo (oformljeno od strane Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar) za mali novac kupovalo nekretnine radi realizacije hipoteke, prvotuženik N.K. je prividno svoje nekretnine u ________ i _________ prenio na majku K, da bi potom iste nekretnine prenio i na svoju maloljentu kćerku E. Navedenim argumentom tuženici osporavaju navode iz tužbe o skrivanju traga u pogledu vlasništva na predmetnim nekretninama. Tuženici tvrde da je prvotuženik 2010. godine zaključio ugovor o darovanju sa majkom K, iz čega se može zaključiti kako je Ugovor o darovanju br. OPU/IP 34/2016 od 13.01.2016. godine po svojoj naravi zapravo Ugovor o raskidu Ugovora o darovanju iz 2016. godine, i to stoga što je upravo to bila prava namjera ugovornih strana. Navodeći kako su svi zakonski nasljednici iza umrle K.K., pa tako i tužitelji, bili upoznati sa svim činjenicama koje su iznesene u odgovoru na tužbu, tuženici predlažu da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neutemeljen te da ih sud obveže da tuženicima solidarno naknade troškove parničnog postupka.

Podneskom od 02.06.2021. godine punomoćnica prvotuženika, drugotužene te četrvrtotužene, Jasna Dunđer, odvjetnica iz Novog Travnika, je obavijestila ovaj sud da četvrtotuženoj V.Ž. otkazuje punomoć za daljnje zastupanje u ovoj pravnoj stvari. Punomoćnica Jasna Dunđer je u kasnijoj fazi postupka istaknula da  je četvrtotuženoj Ž.V. otkazala punomoć ponajprije iz procesnih razloga, i to stoga što je tuženik N.K. odlučio podnijeti protutužbu, a uslijed čega isti punomoćnik ne može zastupati i tužitelja i tuženika.

Dana 7. 6. 2021. godine je ovom sudu dostavljena protutužba prvotuženika i drugotuženika, i to stoga što predmet tužbenog zahtjeva tužitelja/protutužitelja ovisi o valjanosti temelja po kojem je njihova majka K stekla nekretnine koje su predmet njihova tužbenog zahtjeva. Drugim riječima, tuženici/protutužitelji traže utvrđenje ništavosti ugovora o čijem (ne)postojanju ovisi odluka o tužbenom zahtjevu, označujući kao protutuženike preostale zakonske nasljednike iza umrle K.K..

Tako tuženici/protutužitelji navode kako su Ugovor o darovanju nekretnina broj: OPU-IP: 1464/10 od 21.10.2010. godine i Anex na taj ugovor broj: OPU-IP: 1818/2010 od 17.01.2011. godine, a koji su zaključeni između K.K. i K.K., ništavi u smislu odredbe iz članka 66. Zakona o obveznim odnosima F BiH, i to stoga što se u konkretnom slučaju radi o prividom ugovoru koji ne proizvodi pravno djelovanje među njegovim strankama. Odnosno, tuženici/protutužitelji tvrde kako namjera ugovornih strana nije bila da se nekretnine stvarno poklone K.K. kako bi ona postala vlasnica istih, već su ugovorne strane namjeravale da kod trećih osoba stvore privid zaključenog ugovora. Tvrde kako je dokaz za prednjim navodima izjava Kate Kesten, koju je ista dala i ovjerila kod notara G.H. pod brojem OPU-IP: 1511/2010 od 21.10.2010. godine, a u kojoj je izjavi ista navela kako su predmetne nekretnine stvarno vlasništvo njezina sina N, te da u slučaju njezine smrti ujedno obavještava ostale nasljednike o tome da nemaju nikakvo pravo nad tim nekretninama. Navodeći kako je K.K. prije umirovljenja radila u društvu „Borac“ kao spremačica, tuženici/protutužitelji tvrde da, sa mirovinom u iznosu od 371,77 KM nije mogla kupiti zemljište i izgraditi objekte koji vrijede nekoliko milijuna. Osvrćući se ponovno na razloge zbog kojih su zaključeni Ugovor te Anex Ugovora o darovanju, tuženici/protutužitelji tvrde kako je glavni razlog prezaduženost kreditom N.K.. Kao osiguranje toga kredita N.K. je dao svoje nekretnine upisane u ZK uložak br. 253 k.o. Glamočani, procijenjene vrijednosti 10.703.005,79 KM, pri tom također davši i pet vlastitih mjenica. Međutim, u praksi su se često događali slučajevi da se, u slučaju zakašnjenja vraćanja kredita te realizacije hipoteke na nekretninama, kao kupac u postupcima pojavljivalo društvo „Heta“ d.o.o. Sarajevo, koje bi kupovalo nekretnine za mali novac, na koji način se banka ne bi uspjela namiriti, dok bi s druge strane dužnik ostao bez imovine velike vrijednosti. Budući je banka posjedovala pet mjenica N.K., mogla je i pored založene imovine u vrijednosti od preko 10 milijuna KM, ići na izvršenje i na ostalu imovinu dužnika. Kako se bojao ove prakse, N.K. je prividno nekretnine u ________ i _________ prenio na majku s namjerom da se kod trećih osoba stvori privid sklopljenog ugovora. Tako tuženici/protutužitelji tvrde da je, na inicijativu K.K., N.K. ponovno sa svojom majkom zaključio darovni ugovor 2016. godine, a kojim su ugovorom iste nekretnine prenesene na njega. Kako je ovim ugovorom iz 2016. godine K.K. vratila N.K. predmetne nekretnine, tuženici/protutužitelji smatraju kako je na taj način došlo do ispunjenja obveze ugovornih strana iz članka 104. Zakona o obveznim odnosima F BiH. Nadalje, navode kako su svi protutuženici kao zakonski nasljednici iza umrle K.K. prenosili nekretnine na druge osobe, a što dokazuju Ugovor o darovanju broj OPU-IP: 1521/2010 od 26.10.2010. godine, zaključen između Ž.K. i K.K., jednako kao i Ugovor broj OPU-IP: 1441/2010 od 25.10.2010. godine, zaključen između Ž.K., M.K. i K.K.. Prema mišljenju tuženika/protutužitelja, Ugovor o darovanju nekretnina broj: OPU-IP: 1464/10 od 21.10.2010. godine i Anex na taj ugovor broj: OPU-IP: 1818/2010 od 17.01.2011. godine, a koji su zaključeni između N.K. i K.K., ništavi su. Slijedom toga, tuženici/protutužitelji imaju pravni interes da se to i utvrdi pa sudu predlažu da donese presudu kao u petitu protutužbe.

U odgovoru na protutužbu, tužitelji/protutuženi u cijelosti osporavaju postavljeni protutužbeni zahtjev. Smatrajući kako isti ne stoji u vezi sa tužbom, tužitelji/protutuženi tvrde kako je sam protutužbeni zahtjev nedopušten sa procesnog aspekta. Nadalje, tužitelji/protutuženi smatraju kako je postavljeni protutužbeni zahtjev pravno neutemeljen, u prvom redu stoga što prividni ugovor, na kojeg se pozivaju tuženici, Zakon o obveznim odnosima F BiH regulira u dijelu koji se tiču mana u volji, a ne ništavosti. Pozivajući se na članak 117. Zakona o obveznim odnosima F BiH, tužitelji/protutuženi ističu prigovor zastare protutužbenog zahtjeva kao takvog. Nadalje, tužitelji/protutuženi ističu kako je protutužbeni zahtjev nedopušten jer je tuženik/protutužitelj N.K. sam zaključio ugovor sa svojom majkom, da bi sada tražio utvrđenje ništavosti toga ugovora koji egzistira do današnjeg dana, i egzistirao bi i dalje da protutuženi nisu ustali tužbom zbog povrede nužnog nasljednog dijela. Smatraju kako je takav protutužbeni zahtjev gruba zloupotreba procesnih prava, kršenje morala te načela savjesnosti i poštenja. Dalje, tvrde da su tuženici/protutužitelji činili prijevarne radnje kako bi oštetili tužitelje/protutuženike te ih tako ostavili bez ikakve imovine u vidu nužnog nasljednog dijela, pri tom znajući da je sva ta imovina stečena zajedničkim radom kroz firmu_____________, odnosno znajući za dogovor nužnih nasljednika i njihove pokojne majke da se sva imovina nakon njezine smrti podijeli prema odredbama Zakona o nasljeđivanju. Tako tužitelji/protutuženici smatraju kako ovakav zahtjev mogu isticati samo treće osobe, a nipošto osoba koja je svojom voljom pristupila notaru radi zaključenja spornog ugovora. Tvrde da cijeli posao nije odradio sam tuženik/protutužitelj N.K., već da su u istom sudjelovali i ostali nužni nasljednici, odnosno Ž.V. rođ. K te R.K., koji su se zbog N odrekli prava na nužni nasljedni dio. Kada je u pitanju izjava K.K. od 21.10.2010. godine, tužitelji/protutuženi opet ističu kako ista nema pravnu snagu, niti da ista proizvodi pravne učinke. U pogledu dijela izjave gdje preminula K.K. naznačuje da se u konkretnom slučaju može raditi i o testamentu, tužitelji/protutuženi ističu prigovor ništavosti iste izjave, i to zbog toga što u smislu članka 64. Zakona o nasljeđivanju nije ispunjena forma pravne valjanosti testamenta, niti su ispunjeni uvjeti u pogledu njegova sadržaja. Posebno ističu da je taj testament sačinjen prije nego li je zavještatelj polagao bilo kakvo pravo na predmetnim nekretninama, odnosno sačinjen je prije uknjižbe novog vlasnika, slijedom čega je takav testament, smatraju tužitelji/protutuženi, dat od strane osobe koja nije imala ovlast raspolagati nekretninama. S obzirom na izjave samog N.K. o tome da je on stvarni vlasnik nekretnina, tužitelji/protutuženi se pitaju kako je K.K. mogla raspolagati nečim što nije njezino vlasništvo. Ponovno se referirajući na spornu izjavu K.K. od 21.10.2010. godine, tužitelji/protutuženi smatraju kako se radi o unaprijed pripremljenom tekstu koji je samo predan na potpis K.K., bez da je ista prethodno upoznata sadržajem iste. I konačno, tužitelji/protutuženici tvrde kako je iz svega navedenog očito da je u konkretnom slučaju došlo do povrede njihovog nužnog nasljednog dijela, slijedom čega sudu predlažu da usvoji njihov tužbeni zahtjev, odnosno da odbaci istaknuti protutužbeni zahtjev kao nedopušten.

Podneskom od 16. 9. 2021. godine, koji se može smatrati dopunom odgovora na protutužbu, tužitelji/protutuženici pobijaju navode tuženika/protutužitelja u vezi toga da je N.K. isključivo svojim novcem obavio plaćanje predmetnih nekretnina, odnosno navode o tome da je N.K. bio vlasnik i direktor društva ______________ u vrijeme kada su se potpisivali ugovori za nekretnine te uplaćivali depoziti za iste.

Očitujući se na odgovor na protutužbu, podneskom od 05.10.2021. godine tuženik/protutužitelj N.K. je osporio sve prigovore istaknute u odgovoru na tužbu, a istim podneskom je i dopunio protutužbeni zahtjev.

Nasuprot tome, u odgovoru na dopunu protutužbenog zahtjeva od 12.10.2021. godine, tužitelji/ protutuženici su ponovno istaknuli kako je isti procesno nedopušten, pravno neutemeljen te usmjeren ka gruboj zloupotrebi procesnih prava. Također, i ovim podneskom tužitelji/protutuženi ističu prigovor zastare protutužbenog zahtjeva.

Kako su na pripremnom ročištu od 10.11.2021. godine parnične stranke izjavile da se kod ovoga suda, pod poslovnim brojem 51 0 P 177449 20 P, već vodi parnični postupak između tužitelja/protutuženika I i Ž.K. protiv tuženika/protutužitelja N.K. i mldb. E.K., radi poništenja ugovora o darovanju čije se poništenje traži u ovoj pravnoj stvari, to je sud procesnim rješenjem donio odluku o prekidu ovoga parničnog postupka zbog postojanja prethodnog pitanja.

Nakon što je postupak u predmetu broj 51 0 P 177449 20 P pravomoćno okončan, parnične su stranke suglasno predložile sudu da se nastavi parnični postupak u ovoj pravnoj stvari, a o čemu je sud i odlučio Rješenjem broj 51 0 P 182828 24 P 2 od 03.12.2024. godine.

Na nastavku pripremnog ročišta od 15.01.2025. godine tužitelji/protutuženici su podneskom uredili tužbeni zahtjev, na način da su pored onog ranije istaknutog tužbenog zahtjeva istaknuli i alternativni tužbeni zahtjev pod točkama 4. i 5., a koji je podnesak potom uručen punomoćnici prvotženika i drugotužene/protutužitelja, odnosno trećetuženom i četvrtotuženoj.

Zatim su tužitelji/protutuženi predložili da se na glavnoj raspravi uvidom i čitanjem izvedu ovi dokazi: ZK izvadak br. 2942 od 11.08.2020. godine, Posjedovni list broj 2184 od 13.01.2016. godine, Izvod iz MKU Općine Travnik broj 103 od 13.07.2020. godine, Podnesak/ Zahtjev za pokretanje ostavine upućen Općini Travnik od 28.08.2020. godine, Izvod iz MKU broj 03-12-202-1751/20 od 13.07.2020. godine za K.K., Ugovor o darovanju broj OPU/IP 34/2016 od 13.01.2016. godine, Ugovor o darovanju broj OPU/IP 35/2016 od dana 13.01.2016. godine, Zapisnik sa ostavinskog ročišta kod Notar G.H. od 26.11.2020. godine, Izvod iz MK rođenih za K.I. i K.Ž. od 13.07.2020 godine, Rješenje Općinskog suda Travnik br. 51 0 O 178258 20 O od 18.12.2020. godine, ZK izvadak broj 8998 od 27.07.2020. godine, Ugovor o darovanju broj OPU/IP 36/2016 od 13.01.2016. godine, Ugovor o darovanju broj OPU/IP 37/2016 od 13.01.2016. godine, Anex Ugovora o darovanju broj OPU/IP 37/2016 od 17.03.2016. godine, Odgovor Općine Travnik-Odsjek Katastar od 08.02.2021. godine, Ugovor o kupoprodaji br. OPU-IP br. 951/2017 od 12.09.2017. godine sa Zapisnikom, Obavijest PU F BIH - KAS Novi Travnik od 04.02.2021. godine, Izvod iz SR Općinskog suda u Travniku od 01.02.2021. godine za Casamobil d.o.o. Vitez, Podnesak punomoćnika tužitelja od 02.02.2021. godine, Odgovor Doma sv. Josip sestara SMI sa liječničkom svjedodžbom od dana 10.03.2015. godine, Ugovor o dugoročnom kreditu od 25.09.2007. godine, Potvrda o vlasništvu - ZK ured Travnik od 26.05.2021. godine za tužitelje, Podnesak punomoćnika tužitelja od 08.06.2021. godine, Odgovor Općine Vitez od 07.07.2021. godine sa prilozima i uplatnicama, Podnesak punomoćnika tužitelja od 03.08.2021. godine, Odgovor Općine Vitez od 17.08.2021. godine sa prilozima i uplatnicama, Rješenje Općinskog suda u Travniku broj 051-0-RegZ-21-001171 od 04.08.2021. godine, Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke iz predmeta broj 51 0 P 177449 20 P od 28.06.2021. godine, Uvid i čitanje u iskaz svjedoka/doktorice prof. dr. H.Č.S. sa glavne rasprave od dana 15.07.2021. godine iz predmeta ovog suda broj 51 0 P 177449 20 P, Nalaz i mišljenje dr. A.K. iz sudskog postupka br. 65 0 P 860829 20 P od 30.6.2022. godine, kao i da se u svojstvu svjedoka saslušaju tužitelji/protutuženi te svjedok B.K..

S druge strane, prvotuženik i drugotužena/protutužitelji su predložili da se na glavnoj raspravi izvedu dokazi uvidom i čitanjem sljedećih isprava: Ugovor o darovanju broj OPU–IP: 1464/2010 od dana 21.10.2010. godine, Generalna punomoć K.K. ovjerena kod notara G.H. broj OPU-IP: 1508/2010 od dana 21.10. 2010. godine, Aneks Ugovora o darovanju broj OPU-IP: 1818/2010 od 17.01.2011. godine, Izjava K.K. br. OPU-IP: 1511/2010 od 21.10.2010. godine, Ugovor o darovanju broj OPU-IP-34/2016 od dana 13.01.2016. godine, Izjava Š.A., supruge N.K. ovjerena kod notara J.S. broj OPU-OV-3505/21 od dana 09.09.2021. godine, Ugovor o namjenskom - investicijskom kreditu broj 1637891658 zaključen 20.12.2007. godine između Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar i Nikole Kestena, Rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-I-07-0011738 od dana 15.01.2008. godine, Rješenje o dosudi  Osnovnog suda u Banjoj Luci br. 071 0 I 171236 13 I od 5.03.2021. godine, Ugovor br. II-12/97 od dana 06.12.1997. godine o prijenosu prava korištenja zemljišta i prava građenja zaključen između R.J. i N.K., 3 priznanice o plaćenom porezu i pristojbi po naprijed navedenom ugovoru od 28.09.1998. godine, Rješenje Općinskog vijeća Općine Vitez br. UP-I 01-3-31-6-3933/09 od 31.03.2010. godine, ZK ul. br. 284 k.o. SP_Jardol od 17.01.2011. godine o dodjeli neizgrađenog građevinskog zemljišta N.K., Rješenje o upisu promjena podataka o subjektu upisa u sudski registar ovog suda broj U/I-624/04 od 19.11.2004. godine za društvo Kruščica d.d. Vitez sa prilozima broj 1, 2 , 3 ,6, 7. i 13, Kopija katastarskog plana od 23.10.2020. godine, Ortofoto snimak nekretnina iz PL. broj 193/06 k.o. Vitez, PL. Broj 193/06 k.o. Vitez sa kopijom katastarskog plana od 06.09.2007. godine, 3 D prikaz izgrađenih objekata, 13 fotografija unutrašnjosti izgrađenih objekata, Predkupoprodajni ugovor broj OV-10512/2003 od dana 22.08.2003. godine zaključen između prodavatelja I.M. i tužitelja Ž.K., Ugovor o darovanju zaključen 152/2010 od 26.10.2010. godine između K.K. i Ž.K. br. OPU-IP, Ugovor o darovanju broj 1441/2010 od 25.10.2010. godine zaključen između K.Ž., K.M. i K.K., Ček za isplatu mirovine na ime K.K. za 7. mjesec 2019. godine, Rješenje Općine Vitez broj UP I 01-3-31-6-3933/09 od dana 31.03.2010. godine, Ugovor o pružanju usluga u Domu sv. Josip sestara MI Vitez broj 17-2015 od 09.03.2015. godine, Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 51 0 P 177449 21 Gž od 22.06.2022. godine, Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 51 0 P 177449 23 Gž 2 od 20.09.2023. godine, kao i da na glavnoj raspravi se saslušaju parnične stranke te da se u svojstvu svjedoka sasluša M.J..

Trećetuženik i četvrtotuženica su predložili da se na glavnoj raspravi saslušaju parnične stranke.

Nakon što je prethodno razmotrio zahtjev tuženika za raspravljanje po protutužbi, jednako kao i utvrdio da su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 74. stavak 1. Zakona o parničnom postupku F BiH ("Službene novine F BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – dalje u tekstu: ZPP F BiH), sud je procesnim rješenjem dopustio raspravljanje po protutužbi tuženika/protutužitelja i tako odlučio da će se u ovoj pravnoj stvari provesti jedinstveni postupak po tužbi tužitelja, a tako i po protutužbi tuženika, a sve stoga jer je ustanovljeno postojanje veze između protutužbenog i tužbenog zahtjeva.

Na glavnoj raspravi koja je započeta dana 19.03.2025. godine, a zaključena dana 08.05.2025. godine, izvedeni su svi materijalni dokazi koje su parnične stranke predložile na pripremnom ročištu, dok su od subjektivnih dokaza izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka Marinka Jurčevića te K.B., kao i dokazi saslušanjem parničnih stranaka - tužitelja/protutuženika I.K., tuženika/protutužitelja N.K., trećetuženika R.K. te četvrtotužene Ž.V..

Na glavnoj raspravi nije izveden dokaz saslušanjem drugotužene/protutužiteljice maloljetne E.K. u svojstvu parnične stranke jer ista nije pristupila na ročište za glavnu raspravu.

Na glavnoj raspravi održanoj dana 19.03.2025. godine, tuženici/protutužitelji su ispravili protutužbu tako da su istu usuglasili sa navodima iz podneska od 05.10.2021. godine, a kojoj su se ispravci tužitelji/protutuženi usprotivili, pri tom svoje protivljenje detaljno pojašnjavajući u završnom izlaganju na ročištu za glavnu raspravu od 08.05.2025. godine.

Cijeneći sve provedene dokaze - kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, sud je u smislu odredbe članka 8. ZPP F BiH, odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:

U konkretnoj stvari je nesporno da su parnične stranke sinovi, odnosno kćerka umrle K.K., koja je preminula dana 27.08.2019. godine, a koje su činjenice utvrđene uvidom u Izvod iz MKU Općine Travnik br. 103 od 13.07.2020. godine, Izvod iz MKU broj 03-12-202-1751/20 od 13.07.2020. godine za K.K. te Izvod iz MK rođenih za I.K. i Ž.K. od 13.07.2020 godine.

Nadalje, nije sporno kako je nakon smrti K.K. pokrenut ostavinski postupak, koji je prekinut jer među nasljednicima postoji spor o kojem ovisi nasljedno pravo. Ove je činjenice sud utvrdio uvidom Podnesak/Zahtjev za pokretanje ostavine upućen Općini Travnik od dana 28.08.2020. godine, Zapisnik sa ostavinskog ročišta kod Notara G.H. od dana 26.11.2020. godine te Rješenje Općinskog suda Travnik broj 51 0 O 178258 20 O od dana 18.12.2020. godine.  S tim u vezi, sud je utvrdio da je nesporno kako je predmetni ostavinski postupak prekinut uslijed osporavanja ugovora o darovanju kojima je K.K. raspolagala nekretninama za njezina života, a za koja raspolaganja tužitelji/protutuženici tvrde da predstavljaju uskraćivanje njihova prava na nužni nasljedni dio.

Nije sporno da su predmet navedenog osporavanja nekretnine upisane u ZK uložak br. 2942 te Posjedovni list broj 2184, a što je sud ustanovio uvidom u ZK izvadak br. 2942 od 11.08.2020. godine i Posjedovni list broj 2184 od 13.01.2016. godine, odnosno uvidom u ugovorne odredbe o predmetu Ugovora o darovanju broj OPU/IP 34/20216 od dana 13.01.2016. godine, Ugovora o darovanju broj OPU/IP 35/2016 od dana 13.01.2016. godine, Ugovora o darovanju br. OPU-IP 1464/2010 od 21.10.2010. godine te Anexa Ugovora o darovanju br. OPU-IP 1818/2010 od 17.01.2011. godine.

Iz pobrojanih dokaza proizlazi i kako je 2010. godine zaključen Ugovor o darovanju između N.K. (kao darovatelja) i K.K. (kao daroprimateljice), a kojem je ugovoru, radi ažuriranja zemljišnoknjižnih podataka, dodan i Anex od 17.01.2011. godine. Nesporno je i da su dana 13.06.2016. godine zaključena još dva Ugovora o darovanju – među njima prvi između K.K. (kao darovateljice) i prvotuženika /protutužitelja N.K. (kao daroprimatelja), te drugi između prvotuženika/protutužitelja N.K. (kao darovatelja) i drugotužene/protutužiteljice maloljetne E.K. (kao daroprimateljice).

U konačnici, nesporno je kako su predmet ovih četiriju darovnih ugovora nekretnine označene kao k.č. broj 1809/21 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“, površine 1766 m², k.č. br. 180/57 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“, površine 1294 m², k.č. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“, površine 1129 m², te „Poslovna zgrada u privredi“, površine 1871 m², KO NP_Vitez, upisane u ZK uložak br. 2942, a koje nekretnine odgovaraju nekretninama koje su upisane u Posjedovnom listu broj 2184 katastarske općine Vitez.

Naprijed opisane nesporne činjenice su, pored ranije pobrojanih materijalnih, potvrđene i kroz ocjenu subjektivnih dokaza (saslušanje svjedoka i parničnih stranaka), pa ih sud u tom pravcu neće detaljnije obrazlagati.

Nasuprot tome, među parničnim strankama je sporna osnovanost tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva. Točnije, sporno je jesu li ništavni Ugovori o darovanju broj OPU/IP 34/20216 od dana 13.01.2016. godine te broj OPU/IP 35/2016 od dana 13.01.2016. godine, kao i pitanje je li zaključenjem istih ugovora došlo do povrede nužnog nasljednog dijela tužitelja/protutuženika.

Također, sporno je u i pitanje ništavosti dvaju ranije zaključenih ugovora, i to Ugovora o darovanju broj OPU-IP 1464/2010 od dana 21.10.2010. godine te Anexa Ugovora o darovanju broj OPU-IP 1818/2010 od 17.01.2011. godine.

Prema tome, predmet ovoga spora je utvrđenje ništavosti četiriju gore nabrojanih Ugovora o darovanju, a kojim se ugovorima raspolagalo nekretninama označenima kao k.č. broj 1809/21 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“, površine 1766 m², k.č. br. 180/57 zvana „Oranica – Njiva 4. klase“, površine 1294 m², k.č. 1809/11 zvana „Zemljište uz vanprivrednu zgradu“, površine 1129 m², te „Poslovna zgrada u privredi“, površine 1871 m², KO NP_Vitez, upisane u ZK uložak br. 2942 (koje nekretnine odgovaraju nekretninama koje su upisane u Posjedovnom listu broj 2184 katastarske općine Vitez), eventualna povreda nužnog nasljednog dijela koji pripada tužiteljima/protutuženicima, jednako kao i posljedična uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja na predmetnim nekretninama.

Kako to proizlazi iz gore opisanih nespornih utvrđenja, do prvog raspolaganja nekretninama upisanim u ZK uložak 2942 dolazi krajem 2010. godine, odnosno početkom 2011. godine, i to zaključenjem Ugovora o darovanju broj OPU-IP: 1464/2010 od 21.10.2010. godine te Anexa Ugovora o darovanju broj: OPU-IP: 1818/2010 od 17.01.2011. godine, kojim je raspolaganjem tuženik/protutužitelj K.N. predmetne nekretnine darovao majci K.K.. Budući da su izjave volja u Ugovoru o darovanju br. OPU-IP: 1464/2010 od 21.10.2010. godine od strane notara obrađene na temelju katastarskih podataka (čl. 1. Ugovora), dana 17.01.2011. godine dolazi do Anexa na gore navedeni Ugovor o darovanju jer su se u međuvremenu stvorili uvjeti za upis prava vlasništva i posjeda na daroprimateljicu K.K.. Tako je iz Anexa na predmetni Ugovor o darovanju vidljivo da je tuženi/protutužitelj N.K. upisan kao vlasnik na spornim nekretninama na temelju prijedloga broj UPI-06-23-5-5041/10 od 30.12.2010. godine te na temelju članka 39. stavak 1. Zakona o građevinskom zemljištu F BiH, da bi nakon toga (nakon Anexa) vlasnica i posjednica spornih nekretnina postala daroprimateljica K.K., što je sud utvrdio uvidom u kasnije zaključeni Ugovor o darovanju broj OPU-IP 34/2016 od 13.01.2016. godine te uvidom u Posjedovni list br. 2184 od 13.01.2016. godine.

Sud je isto tako utvrdio kako je K.K. spornim nekretninama raspolagala u korist tuženika/protutužitelja N.K., na način da mu je iste nekretnine darovala Ugovorom o darovanju broj OPU-IP 34/2016 od 13.01.2016. godine. Potom, istog dana prvotuženik/protutužitelj N.K. je predmetne nekretnine darovao svojoj maloljetnoj kćerki drugotuženoj/protutužiteljici E.K. i to Ugovorom o darovanju broj OPU-IP 35/2016 od 13.01.2016. godine. Dovodeći gore analizirane dokaze u vezu sa ZK izvatkom broj 2942 od 11.08.2020. godine, sud je izveo zaključak kako je trenutna vlasnica predmetnih nekretnina maloljenta drugotuženica/protutužiteljica K.E..

Dakle, u razdoblju od 2010. godine pa do 2016. godine vlasnica spornih nekretnina je bila K.K., da bi od 2016. godine vlasnica postala drugotuženica/protutužiteljica maloljetna E.K.. U korelaciji sa vlasništvom nad predmetnim nekretninama stoje tri Ugovora o darovanju (jedan od 21.10.2010. godine, a dva od 13.01.2016. godine), odnosno jedan Anex na Ugovor o darovanju (od 17.01.2011. godine).

Razmatrajući prvi od njih (Ugovor o darovanju broj OPU-IP: 1464/2010 od 21.10.2010. godine te Anex Ugovora o darovanju broj: OPU-IP: 1818/2010 od 17.01.2011. godine), a za koje tuženici/protutužitelji traže utvrđenje ništavosti te za koje tvrde da su prividni, sud se rukovodio relevantnim odredbama iz Zakona o obveznim odnosima F BiH ("Sl. list SFRJ", br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 i 57/1989, "Sl. list RBiH", br. 2/1992, 13/1993 i 13/1994 i "Sl. novine FBiH", br. 29/2003 i 42/2011 – dalje u tekstu ZOO F BiH).

Tako je odredbom članka 103. stavak 1. ZOO F BiH propisano da su ništavi oni ugovori koji su protivni Ustavu, prinudnim propisima ili moralu društva, dok odredba iz članka 66. stavak 1. ZOO F BiH propisuje kako prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

Ocjenom gore analiziranih dokaza te istovremenom primjenom maloprije citiranih zakonskih odredbi, sud izvodi zaključak kako se u konkretnom slučaju ne radi o prividnom ugovoru koji bi za sobom povukao i njegovu ništavost. Naime, kako prividan ugovor ne dovodi do stvaranja ikakvih učinaka među ugovarateljima, kod istog tako postoji svjestan nesklad između stvarne volje i očitovanja kod ugovaratelja, a sve to s ciljem stvaranja privida (lažnog dojma) kod trećih o njegovu zaključenju i postojanju. Međutim, dovodeći u međusobnu vezu gore navedene dokaze, sud je utvrdio kako su ugovaratelji (prvotuženik/protutužitelj K.N. kao darovatelj i umrla K.K. kao daroprimateljica) konzumirali svoja prava i obveze iz jednog takvog ugovornog odnosa i to na način da je K.K. prihvatila darovane nekretnine, a nakon čega se konačno i upisala kao zemljišnoknjižna vlasnica nad istim. Kako to proizlazi iz navedenih materijalnih dokaza, K.K. je svoja prava iz predmetnog ugovornog odnosa konzumirala u vremenskom razdoblju od gotovo šest godina, što također upućuje na zaključak o tome da je između ugovornih strana ipak postojala volja usmjerena ka zaključenju ugovora.

Istog dana kada je zaključen Ugovor o darovanju broj OPU-IP: 1464/2010 K.K. je dala Izjavu broj OPU-IP: 1511/2010 od 21.10.2010. godine te Generalnu punomoć broj OPU-IP: 1508/2010 od 21.10.2010. godine. Prema sadržaju ovih materijalnih dokaza, K.K. je opunomoćila sina N da raspolaže nekretninama koje su predmet ovoga spora pritom izjavljujući da su iste nekretnine stvarno vlasništvo njezina sina N kao i to da su sa sadržajem generalne punomoći, odnosno sadržajem izjave upoznata i njezina ostala djeca.

Međutim, ovaj sud je stava kako Generalna punomoć broj OPU-IP: 1508/2010 i Izjava broj OPU-IP: 1511/2010 od 21.10.2010. godine nisu niti mogu biti pravno relevantne u smislu stjecanja, promjene ili prestanka prava nad nekretninama, pogotovo ne u onoj mjeri kao što je to slučaj sa spornim Ugovorom br. 1464/2010 od 21.10.2010. godine te Anexom na isti br. 1818/2010 od 17.01.2011. godine. Osim toga, čekajući da se stvore svi potrebni uvjeti za upis prava vlasništva i posjeda na daroprimateljicu K.K., gotovo tri mjeseca po sklapanju prvotnog Ugovora, stranke istom dodaju i Anex (nakon što su stvoreni uvjeti za upis prava vlasništva i posjeda), što je također potvrda činjenice da su ugovorne strane nedvojbeno crpile prava i obveze iz samog ugovornog odnosa, tj. da su čekale trenutak kada će moći crpiti prava i obveze iz ugovornog odnosa.

Stoga je prema ocjeni ovog suda utemeljen prigovor tužitelja/protutuženih o ništavosti predmetne Izjave broj OPU-IP: 1511/2010 od dana 21.10.2010. godine u pogledu testamentarnog raspolaganja. Naime, kada se ista dovede u vezu sa Zapisnikom sa ostavinskog ročišta kod notara G.H. od 26.11.2020. godine, a u kojem je jasno konstatirano kako ostaviteljica K.K. iza sebe nije ostavila testament, za ovaj sud je nedvojbeno da takva izjava ne može predstavljati način testamentarnog raspolaganja. Osim toga, ova izjava sama po sebi ne mijenja zakonski položaj potomaka (parničnih stranaka) K.K., jer se nečije vlasništvo u ostavinskom postupku utvrđuje ili pravomoćnom sudskom odlukom ili valjanim testamentom, a ne jednostranom izjavom ostaviteljice.

Tuženici/protutužitelji su isto tako tijekom postupka tvrdili da je Ugovor iz 2010. godine zaključen kako bi prvotuženik/protutužitelj K.N. izbjegao mogućnost da banka svoja potraživanja namiri iz vrijednosti nekretnina koje su predmet ugovora. Na navedenu okolnost su izvedeni sljedeći materijalni dokazi: Ugovor o namjenskom-investicijskom kreditu br. 1637891658 od 20.12.2007. godine (zaključen između Kesten Nikole i Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar), Rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-I-07-0011738 od dana 16.01.2008. godine i Rješenje o dosudi Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071 0 I 171236 13 I od dana 05.03.2021. godine, iz kojih proizlazi da je prvotuženiku/protutužitelju odobren namjenski/investicijski kredit u iznosu od 1.700.650,00 CHF (protuvrijednosti u iznosu od 2.003.724,53 KM), da je temeljem istog oformljeno založno pravo (hipoteka) na nekretninama upisanim u ZK ulošku broj 253 k.o. Glamočani, a nakon čega su iste nekretnine u ovršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci dosuđene tražitelju ovrhe društvu Bora d.o.o. Banja Luka.

Dovodeći ove dokaze u vezu sa tvrdnjama tuženika/protutužitelja kako se u praksi događalo da je u slučaju zakašnjenja prilikom vraćanja kredita, društvo Heta d.o.o. Sarajevo (a za koje tuženici/protutužitelji tvrde da je oformljeno od strane Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar) za mali novac kupovalo nekretnine, na koji način se banka ne bi uspjela namiriti, sud daje ocjenu o nedokazanosti istih. Točnije, sud u cijelosti paušalnima cijeni navode tuženika/protutužitelja o postojanju trećeg društva koje bi se eventualno pojavilo u ovršnom postupku radi kupnje nekretnina za manji iznos novca, posebno kada se uzme u obzir činjenica da se društvo Heta d.o.o. Mostar uopće nije niti pojavljivalo u ovršnim postupcima koji su se vodili protiv tuženika /protutužitelja, što također proizlazi iz gore navedenih dokaza. Dovodeći ove dokaze u vezu sa Ugovorom o dugoročnom kreditu od dana 25.09.2007. godine, Posjedovnim listom broj 193/06 k.o. Vitez (zajedno sa kopijom katastarskog plana), 3D prikazom izgrađenih objekata te iskazima prvotužitelja/protutuženika Željka Kestena, sud je tako utvrdio i da da je sam prvotužitelj/protutuženik zaključio gotovo identičan (pa čak i vrjedniji) ugovor o kreditu.

Ovo je u svome iskazu potvrdila i četvrtotužena Ž.V. rođ. K, koja je navela da je prvotužitelj/protutuženi Ž.K. u ime društva _______________ podignuo kredit u iznosu od 3.000.000,00 KM, i to radi preuzimanja/kupnje nekretnina društva AD Varda Višegrad, da bi danas te nekretnine bile u vlasništvu društva CasaMobili d.o.o. Vitez, čija je vlasnica sama četvrtotužena. Dakle, s obzirom na ovako opisano ponašanje ugovornih strana iz ugovornog odnosa, odnosno imajući u vidu opisanu nedokazanost navoda tuženika/protutužitelja o zaključenju predmetnog ugovora zbog zaobilaženja ovršnih propisa, sud je ocijenio da Ugovor o darovanju broj OPU-IP: 1464/2010 od 21.10.2010. godine te Anex Ugovora o darovanju broj: OPU-IP: 1818/2010 od 17.01.2011. godine, nisu prividni. Slijedom navedenog, sud je u konačnici neutemeljenim odbio protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti gore navedenog Ugovora kao i Anexa na isti.

Budući da je prema utvrđenju ovog suda utvrđeno da Ugovor o darovanju broj OPU-IP: 1464/2010 od 21.10.2010. godine te Anex Ugovora o darovanju broj: OPU-IP: 1818/2010 od dana 17.01.2011. godine nisu prividni pravni poslovi, to je neutemeljenim sud odbio prigovor tužitelja/protutuženih o zastarjelosti protutužbenog zahtjeva. Naime, protutužbom tuženici/protutužitelji traže utvrđenje ništavosti, a ne pobojnosti predmetnog ugovora, što konačno govori da u svom protutužbenom zahtjevu nisu prekludirani.

Nadalje, da je K.K. konzumirala svoja prava iz Ugovora o darovanju broj OPU-IP: 1464/2010 od 21.10.2010. godine, odnosno iz Anexa Ugovora o darovanju broj OPU-IP: 1818/2010 od 17.01.2011. godine, proizlazi i iz njezina raspolaganja nekretninama upisanim u ZK uložak br. 2942. Riječ je dakle o raspolaganju predmetnim nekretninama od 13.01.2016. godine, zaključenjem Ugovora o darovanju broj OPU/IP 34/20216, čije su stranke Kata Kesten (kao darovateljica) te prvotuženik/protutužitelj N.K. (kao daroprimatelj). Kako je to ranije utvrđeno, istog dana dolazi do ponovnog raspolaganja predmetnim nekretninama tako što je zaključen novi Ugovor o darovanju broj OPU/IP 35/2016, čije su stranke ovoga puta prvotuženik/protutužitelj Nikola Kesten (kao darovatelj) te drugotužena/protutužiteljica mldb. E.K. (kao daroprimateljica).

S tim u vezi, pitanje pobude koja je dovela do zaključenja ugovora kojim K.K. predmetne nekretnine (čija je vlasnica) darovala sinu tj. prvotuženom/protutužitelju N.K., potrebno je cijeniti s obzirom na sveobuhvatnost svih dokaza izvedenih od strane parničnih stranaka na okolnosti o (ne)postojanju zajedničkog djelovanja u obitelji -----, a koje se djelovanje manifestiralo kroz stvaranje i poslovanje društva _______________.

Jer, kako to proizlazi Čeka za isplatu mirovine na ime K.K. za 7. mjesec 2019. godine, pa i Ugovora o pružanju usluga u domu sv. Josip sestara MI Vitez broj 17-2015 od dana 09.03.2015. godine, kao i iskaza parničnih stranaka u svojstvu svjedoka, K.K. s obzirom na svoja primanja i radnopravni status nije mogla svojim radom (niti jeste) steći nekretnine koje su predmet ovoga postupka. To pogotovo kada se uzme u obzir procijenjena vrijednost nekretnina, dovođenjem u vezu naprijed pobrojanih dokaza sa Nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke iz predmeta br. 51 0 P 177449 20 P od 28.06.2021. godine.

To dovodi do zaključka da je drugotuženom/protutužitelju i dodijeljeno neizgrađeno građevinsko zemljište (sada parcela 1809/21 Zgon i 1809/57 Zgon), i to radi kompletiranja građevne parcele koja nosi oznaku 1809/11 Zgon, odnosno zaključka da naknada za isto zemljište iznosi 55.080,00 KM, a koji je iznos drugotuženi/protutužitelj N.K. obvezan uplatiti u roku od 30 dana od prijema općinskog rješenja, a što proizlazi iz Rješenja Općine Vitez broj UP-I 01-3-31-6-3933/09 od dana 31.03.2010. godine.

Potom, iz uvida u ZK uložak broj 284 k.o. SP_Jardol od 17.01.2011. godine sud je utvrdio kako je drugotuženik/protutužitelj N.K. i upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, i to na temelju prijedloga br. UPI-06-23-5-5041/10 od 30.12.2010. te članka 39. stavak 1. Zakona o građevinskom zemljištu F BiH.

Dovodeći u vezu Rješenje Općine Vitez broj UP-I 01-3-31-6-3933/09 od 31.03.2010. godine  sa Podneskom punomoćnika tužitelja od 08.06.2021. godine te Odgovorom Općine Vitez od dana 07.07.2021. godine (zajedno sa prilozima i uplatnicama), sud je utvrdio da je na dan 04.10.2010. godine po navedenom rješenju uplaćen iznos od 35.080,00 KM i to od strane prvotužitelja/protutuženika Ž.K.. Ovi dokazi ukazuju i na to da je prvotuženik/protužitelj N.K. uplatio iznos od 5.262,30 KM, ali po upravnom aktu općine Vitez o obvezi plaćanja rente iz temelja prirodnih pogodnosti za izgrađene objekte.

Pošto je Rješenjem Općinskog vijeća Vitez od 31.03.2010. godine utvrđeno kako naknada za predmetno zemljište iznosi ukupno 55.080,00 KM (u koju se činjenicu sud uvjerio uvidom u Službeni glasnik Općine Vitez br. 3/10 od 01.04.2010. godine), ovaj sud je izveo zaključak da je preostali iznos od 20.000,00 KM na ime gore spomenute naknade, plaćen parcijalno i to na način da su iznose od po 5.000,00 KM uplatili tužitelj/protutuženi Ž.K., prvotuženik/protutužitelj N.K., trećetuženik R.K. te društvo _______________, a koji je zaključak sud izveo iz Podneska punomoćnika tužitelja od 03.08.2021. godine te Odgovora Općine Vitez od 17.08.2021. godine.

Sve naprijed navedeno je navelo ovaj sud na zaključak o postojanju zajedničkog djelovanja članova obitelji Kesten (ovdje parničnih stranaka) u kontekstu stjecanja nekretnina koje su predmet ovog spora.

Na ovakav zaključak suda, pored navedenih dokaza, upućuju i ostali materijalni dokazi koje su parnične stranke izvele tijekom postupka. Tako iz Ugovora o darovanju br. 1521/2010 od dana 26.10.2010. godine te Ugovora o darovanju br. 1441/2010 od 25.10.2010. godine, proizlazi da je i tužitelj/protutuženik Ž.K. raspolagao određenim nekretninama, darujući tako iste majci K.K. i sinu M. Kada se uzme u obzir sam datum zaključenja ovih darovnih ugovora, indikativno je da su isti zaključeni svega par dana nakon što je zaključen jedan od spornih ugovora u ovoj pravnoj stvari - Ugovor o darovanju br. OPU/IP 34/2016 od 13.01.2016. godine, a što svakako ide u prilog navodima parničnih stranaka o postojanju njihova dogovora da nekretnine koje imaju na sebi prenesu na određeni način svojoj majci, jednako kao i činjenici da su se parnične stranke po takvom dogovoru i ponašale.

Zajedničko djelovanje parničnih stranaka – bilo kroz međusobno pomaganje, bilo kroz izričitu ili prešutnu težnju ka ostvarenju zajedničkih ciljeva i interesa (a koje su se težnje manifestirale kroz njihove pojedinačne poslovne pothvate), je vidljivo i iz sljedećih materijalnih dokaza: Odgovor Općine Travnik – Odsjek za katastar od 08.02.2021. godine, Ugovor o kupoprodaji br. OPU-IP br. 951-2017 od dana 12.09.2017. godine sa Zapisnikom, Obavijest Porezne uprave F BiH – KAS Novi Travnik od 04.02.2021. godine, Izvod iz sudskog registra Općinskog suda u Travniku za CasaMobili d.o.o. Vitez od dana 01.02.2021. godine, Rješenje o upisu promjena podataka o subjektu upisa u sudski registar br. U/I-624/04 od 19.11.2004. godine za društvo Kruščica d.d. Vitez (sa prilozima br. 1, 2, 3, 6, 7 i 13), Kopija katastarskog plana od 23.10.2020. godine, Ortofoto snimak nekretnina iz PL br. 193/06 k.o. Vitez, PL br 193/06 k.o. Vitez zajedno sa kopijom katastarskog plana od dana 06.09.2007. godine, 3D prikaz izgrađenih objekata, 13 fotografija unutrašnjosti izgrađenih objekata i Predkupoprodajni ugovor br. OV-10512/2003 od 22.08.2003. godine (zaključen između prodavateljice M.I. i kupca K.Ž.). Drugim riječima, sud je ocijenio kako su svi članovi obitelji K (ovdje parnične stranke) imali određene poslovne pothvate te da su sukladno tomu na različite načine i u različitim vremenskim razdobljima, ovisno o njihovim međusobnim odnosima, raspolagali nekretninama, gradili objekte, osnivali trgovačka društva, poslovne jedinice istih i slično. No, ovim materijalnim dokazima sud nije dao dodatni značaj (mimo onog koji je naprijed opisan) stoga što se radi o potpuno drugim nekretninama, a ne onim koje su predmet ovoga spora i u pogledu kojih se traži utvrđenje ništavosti triju ugovora (te Anexa na jedan od njih) kao i utvrđenje povrede prava na nužni nasljedni dio.

U tom pravcu je i tužitelj/protutuženi I.K. u svom iskazu naveo da su nekretnine (koje su predmet ovoga spora) kupljene zajedničkim radom i zalaganjem, da je od samog početka bio dogovor da se sve radi zajedno, slijedom čega su svi zajedno i plaćali rentu Općini Vitez za nekretnine koje su predmet ovoga spora, a tužitelj/protutuženi Ž.K. je u svom iskazu istaknuo da su u samim počecima djelovanja društva _________________ on i prvotuženik/protutužitelj N.K. bili upisani kao vlasnici firme, da bi nakon toga on ostao jedini upisan kao vlasnik. Također, naveo je da je zbog toga i pretrpio najveću žrtvu, pa čak i da je bio kazneno osuđen zbog kaznenog djela proisteklog iz poslovanja firme. Kao prijelomnu točku prezentira 2014. godinu kada nestaje novca, počinju sukobi među braćom i sestrom te kada on ujedno i napušta firmu. U konačnici, izjavio je i da je odluka o podizanju kredita u Hypo Alpe Adria Bank d.d., u iznosu od 3.000.000,00 KM zajednički donesena te da je od tih sredstava kupljena firma u Višegradu, za koju tvrdi da ne zna tko je vlasnik iste.

Prvotuženik/protutužitelj N.K. je u svom iskazu potvrdio navode o tome da je zajedno sa bratom Ž počeo raditi ispočetka odnosno da su osnovali firmu u kojoj je on bio direktor, a brat Ž zamjenik direktora, da je firma s vremenom porasla te da se u njezin rad uključio i brat I (tužitelj/protutuženi). Tvrdi da je, po izlasku Ive Kestena iz firme, istom kupio hotel te mu dao 2.500.000,00 KM kako bi u Srebreniku napravio salon namještaja. Također navodi da je  bratu Ž.K. (tužitelju/protutuženom) dao 300.000,00 KM u svrhu kupovine zemljišta sa govedarskom farmom, kao i da mu je potom dao iznos od 8.000.000,00 KM do 12.000.000,00 KM radi izgradnje proizvodnih hala. S druge strane, prvotuženik/protutužitelj N.K. je negirao tvrdnje tužitelja/protutuženih o postojanju dogovora da se sva imovina prenese na majku K, jednako kao i njihove tvrdnje o tome da je zajednički stečena imovina koja predstavlja predmet ovoga spora.

Trećetuženik RK., navodeći kako od 2013. godine obnaša funkciju direktora društva _______________, je izjavio da mu je poznato da je tužitelj/protutuženik Ž.K. uplatio 40.000,00 KM na ime rente za nekretnine koje su predmet spora, pri tom također spominjući kako je i on istu rentu plaćao umjesto prvotuženika/protutužitelja N.K. jer ovaj u to vrijeme nije imao dovoljno novca na računu. Potvrdio je kako su tužitelji/protutuženici I i Ž.K. bili zaposleni u društvu __________________. Smatra da njegov nužni nasljedni dio nije povrijeđen te ističe kako nije postojao dogovor o tome da prvotuženik/protutužitelj N.K. sporne nekretnine prenese na majku kako bi se iste nakon njezine smrti podijelile među nasljednicima.

Četvrtotužena Ž.V. rođ. K je navela da je ranije bila zaposlena u društvu _________________ radeći u knjigovodstvu, no ne može se sjetiti koliko dugo. Dodala je kako joj je poznato da je tužitelj/protutuženik Ž.K. uplatio iznos od 40.000,00 KM na ime rente za nekretnine koje su predmet spora te da nije postojao nikakav dogovor o tome da N.K. nekretnine prenese na majku kako bi se iste nakon njezine smrti podijelile među njima kao nasljednicima, pri tom tvrdeći da je sporni Ugovor iz 2010. godine bio fiktivan te da zbog toga na ostavinskoj raspravi nije osporavala sporne darovne ugovore.

Saslušan u svojstvu svjedoka, K.B. je izjavio kako su sva braća bila uključena u rad društva ___________________, a to mu je poznato jer se družio sa članovima obitelji K. Dodao je i kako tužitelji /protutuženici (___________________) nisu bili u zavadi sa majkom K, pri tom navodeći kako je I posjećivao majku dok se nalazila u domu za starije osobe.

Dovodeći iznad opisanu analizu materijalnih dokaza u vezu sa iskazima parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, odnosno u vezu sa iskazom svjedoka B.K., sud ponovo ističe kako je iz navedenih dokaza formirao jasno uvjerenje o postojanju zajedničkog djelovanja i određenih dogovora unutar obitelji K, što se konačno, između ostalog, manifestiralo i kroz kupnju nekretnina upisanih u ZK uložak broj 2942, a kojim je nekretninama kasnije raspolagala majka parničnih stranaka K.K..

Drugim riječima, majka parničnih stranaka K.K. je raspolaganjem predmetnom nekretninom na način da je istu dana dana 13.6.2016. godine Ugovorom o darovanju, darovala sinu N, povrijedila nužni nasljedni dio tužitelja/protutuženika. Slijedom navedenog, sud će najprije iznijeti usvajanja alternativnog tužbenog zahtjeva, a potom i razloge zbog čega je kao neutemeljen odbijen osnovni tužbeni zahtjev tužitelja.

Naime, člankom 269. Zakona o nasljeđivanju ("Službene novine F BiH", broj 80/14 i 32/19), propisano je da će se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem cijeniti po zakonu koji se primjenjivao u trenutku otvaranja nasljedstva.

S tim u vezi, člankom 28. istog zakona je propisano da su nužni nasljednici djeca ostavitelja, njegovi usvojenici iz potpunog usvojenja i njegov bračni partner. Člankom 29. propisano je da nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine kojim ostavitelj ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio. Nužni dio nasljednika iz članka 28. iznosi jednu polovinu, a nužni dio ostalih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Člankom 38. Zakona o nasljeđivanju je propisano da kada je povrijeđen nužni dio, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren, vraćaju se pokloni. Člankom 43. propisano je da smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona kojim je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici.

Sud najprije ističe kako je zahtjev za redukciju poklona zbog povrede nužnog dijela nasljedno pravni zahtjev i da bi se ostvarilo vraćanje poklona koliko je potrebno da bi se namirio nužni dio, treba prvo utvrditi je li uopće povrijeđen nužni dio, tj. treba izvršiti izračunavanje skupnog nužnog dijela (dio kojim ostavitelj ne može raspolagati) i raspoloživog dijela (dijela kojim ostavitelj može slobodno raspolagati).

Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelji kao djeca ostaviteljice K.K., njezini nužni zakonski nasljednici kojima prema zakonu pripada pravo na nužni nasljedni dio, da K.K. iza sebe nije ostavila testament, da je K.K. predmetnim ugovorom o poklonu raspolagala predmetnom nekretninom samo u korist jednog nasljednika čime je povrijeđeno pravo na nužni nasljedni dio tužitelja, onda je po ocjeni ovog suda osnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, te da isti imaju pravo da traže vraćanje poklona radi namirenja nužnog nasljednog dijela, a posebno imajući u vidu da tuženici nisu sudu pružili dokaze da je na drugi način tužiteljima namiren njihov nužni nasljedni dio. Ostaviteljica K.K. je imala petero djece, pa tužiteljima na ime nužnog nasljednog dijela pripada po 1/10 na imovini ostaviteljice, u skladu sa člankom 29. Zakona o nasljeđivanju. Također, sud je utvrdio da nužni nasljedni dio tužitelja iznosi 1/10,  a ne 1/6 kako to tvrde i traže tužitelji budući da iz zapisnika o ostavinskoj raspravi od 26.11.2020. godine ne proizlazi da se bilo tko od ostalih nasljednika odrekao svog zakonskog nasljednog dijela pa je u tom dijelu alternativni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neutemeljen.

Sud također napominje kako iz ostalih provedenih dokaza nije mogao utvrditi činjenicu je li K.K. u vrijeme smrti imala još imovine radi čega je izveo zaključak kako njezinu ostavinu čini samo nekretnina koja je predmet ovog spora i iz čega proizlazi da je zaključenjem ugovora o darovanju dana 13.1.2016. godine tako povrijedila nužni nasljedni tio tužitelja čime je i zahtjev za redukciju poklona utemeljen i što u konačnici čini alternativni tužben zahtjev tužitelja utemeljenim. Uslijed takvog utvrđenja suda, učinak povrede nužnog nasljednog dijela proteže se i na daljnje raspolaganje nekretnine kojom je tuženik N.K. predmetne nekretninu darovao svojoj kćerci E (ovdje tuženici) radi čega je sud utvrdio kako je i stavak II alternativnog tužbenog zahtjeva utemeljen.

U konačnici, sud ističe kako osnovni tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje ništavnosti Ugovora o darovanju broj OPU/IP 34/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključenim između K.K. i N.K. kao i utvrđenje ništavnosti Ugovora o darovanju broj OPU/IP 35/2016 od dana 13.01.2016. godine, zaključenim između N.K. i maloljetne E.K. nije utemeljen budući da su zaključeni ugovori pravno valjani jer su zaključeni u propisanoj zakonskoj formi, potpisani od strane darovatelja i daroprimatelja, te su obrađeni. S tim u vezi, predmetni ugovori nisu suprotni ustavom utvrđenim načelima jer se radi o takvoj vrsti ugovora koji po svom sadržaju nisu u suprotnosti sa ustavnom utvrđenim načelima, a nisu ni u suprotnosti sa prinudnim propisima, jer kao takvi nisu zabranjeni niti su u suprotnosti sa bilo kojim zakonom ili drugim pravnim propisom, a niti su kao takvi suprotni moralu društva.

Sud je cijenio i sve ostale navode i dokaze parničnih stranaka, međutim isti nisu bili od utjecaja na donošenje drukčije odluke suda

Odluku o troškovima postupka je sud donio na temelju članka 386. stavak 1. ZPP F BiH, a u vezi sa člankom 12. i 13. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Federaciji BiH (''Službene novine F BiH'', br. 22/04 i 24/04 – dalje u tekstu: Tarifa). Člankom 386. stavak 1. ZPP F BiH je propisano kako je stranka koja izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, a budući su tužitelji/protutuženi do zaključenja glavne rasprave postavili svoj zahtjev u pogledu parničnih troškova, sud je donio odluku kao u izreci ove presude. Isti troškovi se odnose na troškove sastava tužbe u iznosu od 1.520,00 KM, troškove pristupa na pripremno ročište od 31.05.2021. godine u iznosu od 1.520,00 KM, troškove sastava odgovora na protutužbu u iznosu od 1.520,00 KM, troškove pristupa na nastavak pripremnog ročišta od 30.08.2021. godine u iznosu od 760,00 KM, troškove pristupa na nastavak pripremnog ročišta od 10.11.2021. godine, troškove sastavljanja obrazloženog podneska od 14.09.2021. godine u iznosu od 760,00 KM, troškove sastavljanja obrazloženog podneska od 12.10.2021. godine u iznosu od 760,00 KM, troškove pristupa na nastavak pripremnog ročišta od 08.05.2025. godine u iznosu od 760,00 KM, troškove pristupa na ročište za glavnu raspravu od 19.03.2025. godine u iznosu od 1.520,00 KM i troškove pristupa na ročište za nastavak glave rasprave od dana 08.05.2025. godine, a koji troškovi uvećani za PDV od 17% iznose ukupno 13.338,00 KM, a sve to uvećano za troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 KM, čime troškovi ovoga postupka iznose ukupno 13.638,00 KM. Kako je ove troškove sud cijenio kao nužne za vođenje ovoga parničnog postupka, iste je u cijelosti dosudio tužiteljima/protutuženicima.

Sud je odbio zahtjev tužitelja/protutuženika za naknadu troškova prijevoza koji su, prema priloženom troškovniku, postavljeni na iznos od 300,00 KM. Ovo stoga što tužitelji/protutuženi nisu dostavili sudu dokaze na temelju kojih bi se utvrdilo da je njihov punomoćnik zaista imao ove troškove u traženom iznosu. Pored navedenog, zahtjev tužitelja/protutuženih za naknadu ovih troškova ne sadrži podatke o broju prijeđenih kilometara, jednako kao ni podatak o cijeni goriva na dan putovanja u smislu članka 31. Tarife, a slijedom čega ovi troškovi nisu priznati tužiteljima/protutuženicima. U tom pravcu, ovaj sud ukazuje i na stav Kantonalnog suda u Novom Travniku iz odluke broj 51 0 P 114956 18 Gž od 24.05.2018. godine.

Sudac

Boris Cvitanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Novom Travniku, putem ovog suda, u roku od 30 (trideset) dana od dana prijema prepisa presude. Žalba se može izjaviti zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku.